Tablice su ključni objekti u bazi podataka jer sadrže sve informacije ili podatke. Na primjer, baza podataka tvrtke može imati tablicu Kontakti u kojoj se pohranjuju nazivi svih njezinih dobavljača, adrese e-pošte i brojevi telefona. Budući da se drugi objekti baze podataka ponajviše temelje na tablicama, dizajniranje baze podataka započnite najprije sa stvaranjem svih tablica, a potom i ostalih objekata. Prije stvaranja tablica u programu Access razmotrite preduvjete i odredite sve tablice koje bi vam mogle zatrebati. Uvod u planiranje i dizajniranje baza podataka potražite u članku Osnove dizajna baza podataka.
Sadržaj članka
Pregled
Relacijske baze podataka, kao što je Access, obično sadrže nekoliko povezanih tablica. U dobro dizajniranoj bazi podataka u svakoj se tablici pohranjuju podaci o određenoj kategoriji, npr. o zaposlenicima ili proizvodima. Tablica se sastoji od zapisa (redaka) i polja (stupaca). Polja se sastoje od različitih vrsta podataka, poput teksta, brojeva, datuma i hiperveza.
-
1. Zapis: sadrži određene podatke, kao što su informacije o određenom zaposleniku ili proizvodu.
-
2. Polje: sadrži podatke o jednom aspektu predmeta tablice, kao što su ime ili adresa e-pošte.
-
3. Vrijednost polja: svaki zapis ima vrijednost polja. Na primjer, Contoso, Ltd. ili netko@example.com.
Svojstva tablice i polja
Tablice i polja sadrže i svojstva pomoću kojih možete prilagoditi i nadzirati njihove karakteristike ili ponašanje.
1. Svojstva tablice
2. Svojstva polja
U bazi podataka programa Access, svojstva su tablice atributi koji utječu na izgled ili ponašanje tablice u cjelini. U prikazu dizajna svojstva tablice postavljena su na popisu svojstava tablice. Primjerice, možete postaviti svojstvo tablice Zadani prikaz i odrediti zadani prikaz tablice.
Svojstvo polja odnosi se na određeno polje u tablici i definira jednu od karakteristika polja ili aspekt ponašanja polja. prikaz podatkovnog lista sadrži neka svojstva polja koja možete prilagoditi. Putem okna </c0>Svojstva polja</c0> u prikazu dizajna možete postaviti bilo koje svojstvo polja.
Vrste podataka
Svako polje ima svoju vrstu podataka. Vrsta podataka za polje označava vrstu podataka koju polje pohranjuje, primjerice velike količine teksta ili priložene datoteke.
Vrsta podataka svojstvo je polja, ali se razlikuje od ostalih svojstava polja:
-
Vrstu podataka za polje postavljate u rešetki dizajna tablice, ne u oknu Svojstva polja.
-
Vrsta podataka za polje određuje ostala svojstva polja.
-
Prilikom stvaranja polja morate postaviti vrstu podataka za polje.
Novo polje u programu Access možete stvoriti tako da podatke unesete u novi stupac u prikazu podatkovne tablice. Kada stvarate polje unosom podataka u prikazu podatkovne tablice, Access na temelju unesene vrijednosti automatski dodjeljuje vrstu podataka za to polje. Ako unos ne sadrži druge vrste podataka, Access postavlja vrstu podataka na Tekst. Po potrebi možete promijeniti vrstu podataka pomoću vrpce.
Primjeri automatskog otkrivanja vrste podataka
Sljedeća tablica prikazuje na koji način automatsko otkrivanje vrste podataka funkcionira u prikazu podatkovne tablice.
|
Odnosi između tablica
Premda svaka tablica pohranjuje podatke o različitim predmetima, tablice u bazi podataka programa Access obično pohranjuju podatke o međusobno povezanim predmetima. Primjerice, baza podataka može sadržavati sljedeće:
-
tablicu korisnika koja sadrži popis klijenata tvrtke i njihove adrese
-
tablicu proizvoda koja sadrži popis proizvoda koje prodajete te cijenu i sliku svakog artikla
-
tablicu narudžbi u kojoj su evidentirane narudžbe korisnika
Budući da pohranjujete podatke o različitim predmetima u zasebnim tablicama, treba vam neki način njihova povezivanja radi jednostavnijeg kombiniranja povezanih podataka iz tih zasebnih tablica. Da biste mogli povezati podatke pohranjene u različitim tablicama, morate stvoriti odnose. Odnos je logička veza između dvije tablice koja određuje zajednička polja. Dodatne informacije potražite u članku Vodič za odnose među tablicama.
Ključevi
Polja koja su dio odnosa između tablica nazivaju se ključevi. Ključ obično sadrži jedno polje, no može ih sadržavati i više. Postoje dvije vrste ključeva:
-
Primarni ključ Tablica može imati samo jedan primarni ključ. Primarni ključ sastoji se od jednog ili više polja koja na jedinstven način identificiraju svaki zapis pohranjen u tablici. U tu je svrhu često prisutan jedinstveni identifikacijski broj, npr. ID broj, serijski broj ili kod koji služi kao primarni ključ. Primjerice, možda imate tablicu Korisnici u kojoj svaki korisnik ima jedinstveni ID broj korisnika. Polje ID-ja korisnika primarni je ključ tablice Korisnici. Ako primarni ključ sadrži više od jednog polja, obično se sastoji od već postojećih polja koja zajedno sadrže jedinstvene vrijednosti. Primjerice, možda koristite kombinaciju prezimena, imena i datuma rođenja kao primarni ključ za tablicu o osobama. Dodatne informacije potražite u članku Dodavanje ili promjena primarnog ključa tablice.
-
Vanjski ključ Tablica može sadržavati jedan ili više vanjskih ključeva. Vanjski ključ sadrži vrijednosti koje odgovaraju vrijednostima primarnog ključa druge tablice. U tablici Narudžbe, primjerice, svaka narudžba sadrži ID kupca koji odgovara zapisu u tablici Kupci. Polje s ID-om kupca vanjski je ključ tablice Narudžbe.
Podudaranje vrijednosti između ključnih polja stvara osnovu odnosa između tablica. Odnos između tablica koriste se za kombiniranje podataka iz povezanih tablica. Pretpostavimo da imate tablice Korisnici i Narudžbe. U tablici Korisnici svaki se zapis utvrđuje prema ID-ju polja primarnog ključa.
Da biste povezali narudžbu s kupcem, polje vanjskog ključa dodajete u tablicu Narudžbe, koja odgovara polju s ID-om tablice Kupci, a zatim stvarate odnos između ta dva ključa. Pri dodavanju zapisa u tablicu Narudžbe koristite vrijednost ID-a kupca iz tablice Kupci. Kada želite prikazati informacije o kupcu narudžbe, koristite odnos da biste utvrdili koji se podaci iz tablice Korisnici podudaraju s kojim zapisima u tablici Narudžbe.
1. Primarni ključ, označen ikonom ključa uz naziv polja.
2. Vanjski ključ – nema ikone ključa.
Nemojte dodavati polje ako očekujete će za njega svaki jedinstveni entitet predstavljen u tablici trebati više vrijednosti. Nadovezujući se na prethodni primjer, ako želite početi evidentirati narudžbe svojih klijenata, nemojte dodati polje u tablicu jer će svaki klijent imati više od jedne narudžbe. Umjesto toga stvorite novu tablicu za narudžbe, a zatim stvorite odnos između dviju tablica.
Prednosti korištenja odnosa
Odvojeno čuvanje podataka u povezanim tablicama ima sljedeće prednosti:
-
Dosljednost Budući da se svaki podatak zapisuje samo jedanput u jednoj tablici, manja je vjerojatnost nedosljednosti i dvosmislenosti. Tako ime korisnika pohranjujete samo jedanput u tablicu o korisnicima, umjesto da ga uvijek iznova pohranjujete u tablicu koja sadrži podatke o narudžbi, pri čemu postoji mogućnost nedosljednosti.
-
Učinkovitost Zapisivanje podataka samo na jednom mjestu zauzima manje prostora na disku. Osim toga, iz manjih se tablica podaci brže dohvaćaju. Ako za zasebne entitete ne koristite odvojene tablice, u tablice uvodite vrijednosti null (nema podataka), dakle stvarate redundantnost, čime se usporavaju performanse i nepotrebno zauzima prostor.
-
Preglednost Dizajn baze podataka pregledniji je ako su entiteti ispravno razdvojeni u tablicama.
Isplanirajte svoje tablice imajući na umu odnose među njima. Uz pomoć čarobnjaka za dohvaćanje vrijednosti možete stvoriti polje vanjskog ključa ako tablica koja sadrži odgovarajući primarni ključ već postoji. Čarobnjak za dohvaćanje vrijednosti stvorit će odnose umjesto vas. Dodatne informacije potražite u članku Stvaranje ili brisanje polja s vrijednostima.
